Notice: Trying to get property of non-object in /home/sibenski/new/wp-content/plugins/wp-author-box-lite/core/functions.display.php on line 89

Notice: Trying to get property of non-object in /home/sibenski/new/wp-content/plugins/wp-author-box-lite/core/functions.display.php on line 150

Notice: Trying to get property of non-object in /home/sibenski/new/wp-content/plugins/wp-author-box-lite/core/functions.display.php on line 219

Notice: Undefined variable: html in /home/sibenski/new/wp-content/plugins/wp-author-box-lite/core/functions.display.php on line 279

Biti mlad i baviti se politikom danas i nije toliko popularno. Manje od jedan posto zastupnika u Hrvatskom Saboru pripada populaciji mladih, tek pet posto mladih sudjeluje u radu udruga i građanskih akcija, a oko sedam posto ih se priključuje političkim strankama, mnogi samo zato da bi dobili zaposlenje. Rijetki se pak mladi ljudi politikom bave – iz uvjerenja. Među tom manjinom je i student prava, Šibenčanin Ante Škugor (21), kazali bismo rođeni političar. Nakon što je pola godine volontirao kako student asistent u Hrvatskom saboru uz mentoricu saborsku zastupnicu i gradonačelnicu Vodica Branku Juričev Martinčev (HDZ), mladi Šibenčanin ide dalje i to prema Europi. Cilj mu je, tvrdi, doći do Opće skupštine UN-a koja se održava svake godine u New Yorku. Kako sada stvari stoje, na dobrom je putu. Naime, ovaj student treće godine Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upravo je postao jedan od 26 hrvatskih laureata Akademije UN-a.

POLITIČAR OD MALENA

– Za politiku sam se počeo interesirati još u srednjoj školi. Bio sam aktivan u radu Europskog parlamenta mladih, a sudjelovao sam i kao delegat u Odboru za društvena pitanja EPM-a i Laureat sam Političke akademije zaklade hrvatskog državnog zavjeta. Imao sam sreću i privilegij da sam na Akademiji slušao o političkom menadžmentu i vanjskoj politici od ponajboljih autoriteta vanjske politike, a nakon toga prijavio sam se na UN Akademiju i prošao – priča nam Škugor. U obitelji nema aktivnih političara. No, mladi je šibenski političar uvjerenja da za to ne treba poseban ‘poziv’ jer je politika ono što se tiče svih nas. Da je u Saboru relevantan dizati ruku, glasao bi ‘za’, a ne ‘protiv’ amandmana na proračun, glasao bi ‘za’ gradnju nove šibenske bolnice. Upitali smo ga što bi prvo mijenjao da je na mjestu premijera Zorana Milanovića.

– Pomalo je sramotno da je danas mladim i obrazovanim ljudima jedino alternativno rješenje koje se nudi u RH plaćeno volontiranje (stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa) od 1600 kuna i, nažalost, mladi nemaju izbora nego pristati na tu ponudu te i dalje ovisiti o svojim roditeljima. Definitivno bih mijenjao to. Osim toga, obrazovni sustav samo što nam ne kolabrira. Stvaramo struke koje tržište ne treba. Znam jako dobro da su Sveučilišta zaštićena ustavnom klauzulom samostalnosti, međutim izvršna vlast mora pronaći načina da potiče izvrsnost jer znanje je jedini kapital kojeg nam nitko ne može oduzeti – otkriva nam ovaj mladi političar.

Tvrdi da mladi u Europi nisu apolitični te da se mnogi grčevito bore za svoje principe te da se bez straha hvataju kompleksne problematike.

OČUVATI IDEALE

– Mladi mogu utjecati na stanje u politici, a studenti bi trebali biti stup nositelj intelektualnih mobilizacija.   Jedna moja kolegica iz Europskog parlamenta mladih bila je toliko uporna sve dok elemente njene rezolucije nordijska vlada nije implementirala u svoje zakonodavstvo, a interesantno je da je ona bila hrvatski delegat. Ne želim vjerovati da mladi ulaze u politiku zbog sigurnog posla, iako sam svjestan da se to ponekad dešava. Još sam premlad da bih izgubio ideale i vjerovao u to. Još uvijek vjerujem da individua, dok god teži izvrsnosti i dok god je konkurentna u svom zanimanju, može pronaći svoje mjesto na tržištu rada. Možda i nije tako, ali ako se odreknem svojih ideala gubim dio svog integriteta – iskren je Škugor.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.