Notice: Undefined variable: html in /home/sibenski/new/wp-content/plugins/wp-author-box-lite/core/functions.display.php on line 279

Pita me prijatelj ove nedjelje: o čemu ćeš  pisati u idućoj kolumni? Kao iz topa sam mu odgovorila da ovog puta pišem o ljubavi, jer o čemu bi drugom pisala, bliži se Valentinovo, dan posvećen ljubavi voljenoj osobi.

Početak obilježavanja današnjeg Valentinova potječe daleko u povijest u vrijeme staroga Rima. Tada je kršćanstvo bila mlada religija a na vlasti je bio car Klaudije II.
Car je zabranio ženidbu i zaruke vojnicima kako bi spriječio njihovu želju za ostankom kod kuće umjesto odlazak u rat. No u to doba živio je i svećenik Valentin.
Svećenstvo je moralo poštovati odluku no Valentin je ipak ostao dosljedan i potajno vjenčavao vojnike koji su se htjeli ženiti.

Careva ruka ga je naravno sustigla, strpavši ga u tamnicu. Na dan 14. veljače Valentinu su po carevoj kazni odrubili glavu. Nedugo nakon smrti, narod je Valentina proglasio svecem pa tako danas i mi u modernom vremenu slavimo Valentinovo – Dan zaljubljenih. Nije bitno jesi li Valentinovomrzac ili brojiš dane do dolaska ovog dana posvećenog zaljubljenima diljem svijeta, jedno je sigurno – nitko nije ravnodušan prema tom danu. Ja sam nepopravljiva romantičarka, moja je poanta da podržavam slavlje i obilježavanje svega što ima pozitivni predznak, a Valentinovo ga definitivno ima, čak i onda kad niste u vezi. Popriličan broj vas se neće sloziti sa mnom, i reći će da je Valentinovo čisti konzumerizam, komercijala, podvala industrijskih magova i slično, ali ja se držim one narodne –  bolje da nestane sela, nego običaja!
Pa i kada nam ponekad svega dosta: i  plišanih medvjedića, i srčeka i bombonjera i jasno i glasno sto puta ponovimo  da je Valentinovo bezveze, ipak se većina nas nada da će se njihov dragi/draga sjetiti dana zaljubljenih i pokloniti im barem sitnicu ili ga obilježiti nekom lijepom gestom. Jedan od razloga zašto volim Valentinovo je što tada na  baš svakom tv kanalu dobijem  24-ero satni maraton patetičnih romantičnih filmova. Pa i ukoliko si slobodnjak  taj dan provedeš sa George Clooneyem,ili  Brad Pittom. Imali itko šta protiv toga? Ja ne.  Ruku na srce ti filmovi znaju nekada biti i dvosjekli mač jer te  ubace u samo takvu depru iz koje se izvačiš idućih 15-ak dana  jer i šarmantna buca Bridget, nakon godina uzaludnog traganja, napokon nalazi muškarca koji ju voli “upravo onakvu kakva je”, i stavljajući u usta i posljednju šaku kokica,, tuzno zavapiš: pa  šta može biti romantičnije od ovoga? Ooooo živote muziko bez tona. (šmrc).

Vrtiš kanale dalje, želiš pod svaku cijenu doći do odgovora , gdje je taj tvoj  Mr. Darcy, dok skidaš tragove maskare razlivene po licu od suza, navlačiš na sebe veeeelike duboke bijele gaće baš poput Jonesice, Ryan Gosling odnekud šapne: “Volim te. Zbog tebe sam onaj koji jesam. Ti si svaki razlog, svaka nada i svaki san koji sam ikad imao. I bez obzira na to što će se dogoditi u budućnosti, svaki dan proveden s tobom za mene je najbolji dan u životu. Uvijek ću biti tvoj.“  I tek  tada shvatiš:Što je život bez ljubavi i ljubav bez onoga komu ju možeš bezuvjetno pokloniti? Dvije riječi, tako kratke, a tako moćne. Riječi koje mijenjaju svijet i zaustavljaju svađe i ratove. Riječi kroz koje nastavljamo živjeti i po kojima će se pisati naš životni put.Još ih danas nekome recite, nekome tko vam znači jer sutra može biti već prekasno. Život je neprestani niz prilika u kojima učimo o sebi. Doživljavamo uspjehe i neuspjehe, ali sa te dvije riječi baš nikada ne možete pogriješiti. P.S  Volim te!

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.