Notice: Undefined variable: html in /home/sibenski/new/wp-content/plugins/wp-author-box-lite/core/functions.display.php on line 279

Gotovo četiri sata emocija, smijeha do suza i dobre glazbe pružio je sinoć jedinstveni Đorđe Balašević. Dupkom puna tvrđava sv. Mihovila bila je tijesna za nastup ‘Panonskog mornara’ koji se u Šibenik vratio nakon tridesetak godina, odnosno nakon koncerta kasnih osamdesetih u tadašnjem Domu omladine i boraca, današnjem Krešimirovom domu.

Balašević je Šibenčanima novije generacije koje je uporno tijekom koncerta nazivao svojom ‘decom’, predstavio ‘Kalendar mog djetinjstva’. Riječ je o glazbeno-scenskom djelu, koje je zapravo pomalo koncert, pomalo predstava, pomalo monodrama, pomalo recital, pomalo stand-up komedija…

I stvarno se Balašević u svemu tome snalazi izvrsno. Opušten, od samog početka bacao je pošalice iz rukava, prisjećajući se svojih anegdota iz djetinjstva, pričajući o svojim bakama i djedovima, ocu i majci, odnosno o ljudima koji su ga obilježili…

Nakon što je pet-šest minuta publiku zasmijavao pričama o svom ocu koji je bio, prema njegovim riječima, najmanje, tempirna petarda krenula je Ćaletova pesma, a potom i Neki novi klinci… I šibenski neki novi klinci su u glas pjevali, a Balašević se iščuđavao kako oni zapravo danas imaju djecu. Naravno, po tradiciji, iz publike je na binu doletjelo nekoliko plišanih bijelih zečeva.

Pričao je Đole i o debelim opernim pjevačicama, i zašto je klavir takvog oblika kakvog je – radi pjevačica punašnijeg stasa, a smijao se i kako ga je baka zvala šansojnerom, umjesto šansonjerom. Nije Balašević politizirao, ali je zapravo rekao što misli o događanjima devedesetih godina, što je uostalom i općepoznato, jednom rečenicom svog djeda Lazara.

– Za svakog pametnog čovjeka svaki je rat izgubljen – kazivao je, prema Đolinim riječima, njegov djed Lazar. Rakija je, kao u svakoj kući na ovim prostorima, lijek. Tako i u kući Balaševićevih, a ‘komorica’ njegove bake i djeda mijenjala je najmanje 96 suvremenih lijekova.

– Moja familija je bila vinogradarska i svi su pili da nešto iskušaju – izazvao je smijeh Đole i dobacio koliko se rakija pila da se govorilo kako poštar do njihove kuće vozi, a od njihove gura bicikl.

Uvijek je Balašević vodio borbu s narodnjacima, a prisjetio se i vremena kada je bio nepodoban. Naime, on je od samih početaka bio protiv ratova na Balkanu, a bio je i veliki protivnik Slobodana Miloševića kojemu je ‘posvetio’ pjesmu Sloboda-Ne. Zbog svega toga, kazao je, 12 godina nije održao koncert u rodnom mjestu, a nije bio prikazivan ni na televiziji…

Hvalio je vojvođanski kantautor Šibenik… Dolazi on, veli, iz depresivnih krajeva, ravnice pa su ga fascinirale šibenske tvrđave i uzbrdica.

– Ne znam što bi vi morali izmisliti. Imate sve. Mi smo više onako Depreche mode iz ravnice. A imate i pokretne nacionalne parkove – Dalmatinke – poručio je pjevač i dodao da je ljubav vrlo zeznuta stvar, ponekad i malo precijenjena.

Pjevao je u tom setu Blues mutne vode, Ne volem, Ringišpil…

– Sve počne jednom svijećom na torti i završi svijećom bez torte – tom rečenicom krenuo je prema kraju koncerta srpski kantautor nakon tri sata svoje životne priče, ali njegov djed je rekao, kako kaže Đole, jednu istinu.

– Umreš i nema te više. To ne može – poručio je Balašević koji je na pozornicu doveo tamburaše i otpjevao neke od svojih najvećih hitova; Pred zadnji sneg, Lepa protina kći, Olivera, Djevojka sa Čardaš nogama. Publika je četiri sata uživala u svakoj mimici, gegu i šali Panonskog mornara, a na kraju se uz tamburaše rasplesala ispred tribine i u jednom glasu pjevala njegove pjesme.

Sve u svemu, kalendar Đolinog djetinjstva evocirao je mnogo uspomena u Šibeniku, a repriza je u nedjelju u isto vrijeme na najljepšoj pozornici Jadrana…

(Foto: Ana Rak)

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.